Kako sam prestao/prestala voljeti sebe?

Ni sam/sama ne znam kako je to počelo i kada. Ono čega sam svjestan/svjesna je cijeli niz mojih osobina i ponašanja koje sam želio/željela promijeniti, izbrisati, prikriti, kontrolirati.

Pomislio sam/pomislila sam: samo da nestane, samo da se ne vidi...samo da drugi ne primijete...

Koliko puta ste čuli ovake riječi i rečenice koje upućuju da se ne osjećamo dobro u vlastitom tijelu, vlastitom biću?

Kao mala djeca ogledavamo se kroz naše roditelje. Neke naše osobine i ponašanje koje smo mi doživjeli kao neprihvatljive za naše roditelje, počnemo i sami odbacivati (sakrivati, ne pokazivati). I u jednom trenutku nađemo se u velikoj nevolji jer ne znamo tko smo. Jesmo li mi ono što pokazujemo roditeljima i svijetu ili smo mi onaj dio koji skrivamo, ne pokazujemo i sami ga doživljavamo neprikladnim?

Pitate li se koji put kakvi ste u pojedinim odnosima? Potiskujete li svoje rečenice, želje, potrebe u odnosu na partnera/partnericu, prijatelja/prijateljicu, autoritet, ljude koje susrećete u različitim situacijama?

Kad je u redu "potisnuti", a kad je u redu izraziti se, pitati, tražiti...?

Koja je prava mjera?

T.D.