GESTALTeria - udruga za razvoj kvalitetnijeg življenja
savjetovanje, psihoterapija
Individualna psihoterapija i savjetovanja
Pružamo psihosocijalnu i pedagošku pomoć i podršku djeci, mladima i odraslim osobama. Preventivno unaprjeđujemo i štitimo zdravlje programima za poticanje razvoja i kvalitete života pojedinca i obitelji.
Grupna psihoterapija i podrška
Savjetujemo i dajemo potporu pojedinicima, obitelji i skupinama kako bi prevladali teškoće, unaprijedili psihosocijalne vještine i potakli cjeloviti razvoj osobnosti.
Radionice i seminari
Stručno vodimo radionice, igraonice i klubove kako bismo potaknuli kreativno izražavanje djece, mladih i odraslih osoba. Organiziramo slobodne aktivnosti kao oblik kreativnog provođenja slobodnog vremena djece, mladih i odraslih osoba.
Što radimo?
Gestalteriu smo osnovale još kao edukantice gestalt-psihoterapije, a danas smo diplomirane geštalt-psihoterapeutkinje koje svojim znanjem pružaju podršku pojedincima, grupama i djeci kako bi živjeli kvalitetniji život, kako bi bili bolji prema sebi i drugima. Veselimo se susretu s tobom!
Ima trenutaka kada se osjećamo jakima - ima trenutaka kada se osjećamo slabima.
Ima dana kada je "cijeli svijet naš" - ima dana kada kao da smo "izgubili cijeli svijet".
Ima dana kada sve kao da je na svome mjestu - ima dana kad se cijeli naš svijet srušio.
Ima dana kada jako volimo - ima dana kada jako mrzimo i ljuti smo.
Radost - tuga. Dobitak - gubitak. U partnerstvu - u samoći.
I sve su to koraci / putevi koje doživimo u životu, i
ponekad nam u novome koraku treba podrška da bolje razumijemo mjesto s kojeg
dolazimo i ono na koje ćemo u sljedećem trenutku krenuti.
S čime sve ljudi dolaze?
... ne znam kako dalje...
... ne znam od kuda početi...
.... ne želim više biti s njim / s njom..
... ne želim više raditi taj posao...
... ne razumijem više sebe...
...zašto mi se to stalno dešava....
...što da radim....
....u čemu griješim...
...zašto baš meni...
...nemam snage...
...smijem li reći ne...
...on/a kaže i što misli i što ne misli...
...plačem kad mi kaže "pusti me na miru"...
...ljut/a sam...
...ne mogu dalje...
....zašto sam takav / takva.... zašto nisam kao drugi ljudi...
...tijesno mi je u životu...
...sve sam probao/probala i ne znam kako da se više ponašam....
...više ništa nema smisla...
...ja sam perfekcionist...
... želim drugačije živjeti...
...bojim se krenuti dalje...
...umoran sam/umorna sam
...muž / žena mi ne da mira...
...izdao/la sam svoju obitelj...
...bojim se, ne mogu prestati misliti...
...hvata me panika...
...zabranjujem sebi neke emocije...
...vučem stare torbe...
Mnoge životne promjene započinju upravo ovakvim riječima.
One su dragocjene u našem životu, iako se baš u takvim trenucima ne osjećamo dobro, već isprazno, umorno, bez nade. To su mjesta od kuda se možemo otputiti dalje u životu, s drugačijim odlukama i drugačijim osjećajem.
Zabluda je da ćemo se uvijek u životu osjećati dobro, radosno, ispunjeno, sretno. Zabluda je da u životu nisu dobrodošle emocije kao tuga ili ljutnja. Sve emocije i sva naša stanja - naši su unutarnji putovi koji nam pokazuju mjesta na koja je potrebno stati kako bi osjetili svoje biće.
I čar je upravo u tome da zastanemo, osluškujemo i krenemo, a ne da se borimo protiv vlastitih osjećaja - jer, paradoksalno, kada se borimo, započinjemo dugotrajni rat koji nema kraja i izaziva još veću patnju.
U svakom čovjeku jesu i svi odgovori. Možemo ih tražiti zajedno.
Pitanja za razmišljanje:
Tko bih ja bio kad ne bih stalno sebi ponavljao: MORAM, TREBAM?
Tko bih ja bila, kad ne bih stalno sebi govorila: "Što će reći obitelj, susjedi, okolina, svijet"..?
Tko bih ja bio, kad ne bih stalno sebi govorio: "Ovo nije za mene, ja nisam vrijedan toga"...?
Tko bih ja bila kad bih slobodno, bez straha, napetosti,
osjećaja ucjene izrazila svoje misli, želje, snove - samoj sebi, partneru,
okolini?
Tko bih ja bio kad ne bih živio u stalnom strahu i grču zbog egzistencije?
Tko bih ja bila, kad bih uživala u svome životu?
... Vjerojatno bih sreo nekog novog sebe, prvi put u životu, vjerojatno bi mi taj susret bio težak i radostan, težak jer bih ugledao svoje biće koje se često odricalo i strahovalo, a sretan jer sam ga konačno sreo... a ono što bih u tom trenutku trebao naučiti je... da ga više nikad ne ostavim, ne zanemarim, već prijateljujem s njim... dok jesam.